U zemlji Arahvat življaše mladić po imenu Theodor. Bio je jedinac u vrlo uglednoj i bogatoj obitelji, ali je živio kao i drugi mladići njegova vremena: rastao; učio; vježbao se u umijećima potrebnim za život i u vrlinama; pokoravao se volji starijih ljudi, i tako redom; kako, uostalom, već vijekovima rastu i stasavaju i drugi mladi ljudi.
Hvalili su ga da zna slušati i gledati. Ove vrline dolazile su od toga što je uvijek bio žedan znanja i strastveno se upinjao da shvati sve sa čim se god susretao, pa bile to obične prirodne stvari, razni događaji, knjige, ili pak ljudi, njihovi problemi i brige. Zahvaljujući baš tim sposobnostima, susretne zrelost kao učen i razuman čovjek.
Kad je došlo vrijeme, oženio se djevojkom u koju se, na jednom balu zaljubio na prvi pogled. Uz nju je vodio tih i miran život. Monotoniju bračnog života razbijao je tako da je iznalazio sve moguće i nemoguće načine da joj pričini radosti i učini ju sretnom.
Nakon očeve smrti, počeo je voditi veliko obiteljsko imanje i u tome se pokazao veoma uspješnim.
Alicina priča
Događaji o kojima ću vam sada pričati dogodili su se prije mnogo vremena, ali i sada žive kao priča koju znade ispričati gotovo svaki žitelj gradića N. Tamo sam živio nekoliko godina i čuo sam ju nekoliko puta, i to u različitim verzijama, pa sam odlučio raspitati se o stvarnim dogadjajima na osnovu kojih je nastala i zapisati ih onako kako su se doista odigrali. Ono što sam našao i zapisao ne razlikuje se bitno od priča koje sam čuo. Evo glavnog dijela tog mog zapisa:
Bilo je tome vrlo davno kad su naši pra-pra-preci pošli u potragu za dobrom. Priča se da su u tom ranom dobu ljudi bili vrlo rijetki, a svijet pust i malo se dobra moglo naći u njemu. No naši su pra-pra-preci bili vrlo uporni i neprestano su tragali za njim. Drugo im nije niti ostajalo, jer, ionako su stalno bili u bijedi i svakakvim nevoljama.
Rođen u Zagrebu 1948. Odrastao u Šibeniku, a studij Filozofije i Povijesti umjetnosti završio u Zagrebu. Nakon toga radi kao predavač u gimnaziji a potom u srednjoj školi u Samoboru. Umirovljen iz političkih razloga, sredinom 80tih. Otada, u privremenom smještaju, živi u jednoj ruševini, od male mirovine i bavi se rješavanjem raznovrsnih znanstvenih problema odabranih na osnovu inspiracije. Pročitajte cijelu biografiju Petra Bosnića.
Kod rasprave o fenomenu levitacije možda je najvažnije istaknuti da su postignuti svi uistinu poželjni njeni vidovi, i to ne na osnovu neke slučajnosti, ili nekakvog posebno rijetkog dara, nego na osnovu općepoznatih i široko primjenjenih znanstveno-tehnoloških metoda. I ne samo to. Niže u članku pokazat ću da je levitacija bila način opstanka univerzuma već davno prije nego se čovjek pojavio na kozmičkoj pozornici. Više o antigravitaciji.