U zemlji Arahvat življaše mladić po imenu Theodor. Bio je jedinac u vrlo uglednoj i bogatoj obitelji, ali je živio kao i drugi mladići njegova vremena: rastao; učio; vježbao se u umijećima potrebnim za život i u vrlinama; pokoravao se volji starijih ljudi, i tako redom; kako, uostalom, već vijekovima rastu i stasavaju i drugi mladi ljudi.
Hvalili su ga da zna slušati i gledati. Ove vrline dolazile su od toga što je uvijek bio žedan znanja i strastveno se upinjao da shvati sve sa čim se god susretao, pa bile to obične prirodne stvari, razni događaji, knjige, ili pak ljudi, njihovi problemi i brige. Zahvaljujući baš tim sposobnostima, susretne zrelost kao učen i razuman čovjek.
Kad je došlo vrijeme, oženio se djevojkom u koju se, na jednom balu zaljubio na prvi pogled. Uz nju je vodio tih i miran život. Monotoniju bračnog života razbijao je tako da je iznalazio sve moguće i nemoguće načine da joj pričini radosti i učini ju sretnom.
Nakon očeve smrti, počeo je voditi veliko obiteljsko imanje i u tome se pokazao veoma uspješnim.