Već od pradavnih vremena Ljudski je rod bio na ratnoj nozi s Problemima. No u tim davnim, gotovo zaboravljenim vremenima njihova borba nije bila ovakva kakva je danas.
Ljudski je rod bio lukaviji i pametniji pa je svako malo obračunavao s Problemima, s onim velikima i malima, s lakima i teškima i nemilice ih tamanio.
Kad je već bila istrebljena većina njih, kralj svih Problema, koji je bio najveći među njima, sazove sveopću skupštinu, i, zabrinut za sudbinu svoga roda i ojađen reče:
- Izgibosmo, braćo!
- Čovjek je lukav i pametan i nema nikakve milosti za nas. Obračunava s nama gdje god stigne i ne stigne. Nastavi li se ovo ovako, naš će rod izumrijeti i nestat će nas s lica zemlje. Sazvao sam vas radi toga da vidimo ima li tome kakva lijeka. Svojski se potrudite i dobro promislite, pa neka svatko kaže što misli kako bi se tome zlu moglo stati na kraj. Ne nađemo li kakvo rješenje, kuku nama!-
Svi Problemi doista zdušno prionuše na razmišljanje i diskusiju o tome kako bi se mogli spasti od pogibli koja im je prijetila. Diskusija se odvlačila i odvlačila, ali se nije primicala ničemu što bi moglo izgledati kao nekakvo rješenje.
Već se činilo da i neće moći naći nikakvog rješenja, kad li se jedan nepoznati Problem, koji je do tada šutio, podigne i zatraži riječ.
- Ja sam, kao i svi vi - poče on - razmišljao kako bi se mogli riješiti toga zla i reći ću vam ukratko što sam smislio, pa ako vam se to učini dobrim, vi prihvatite, a ako vam se ne svidi, slobodno odbacite.-
- Mislim, dakle - nastavi on - da bi se svi mi trebali razmnožavati i da bi svoj podmladak trebali pažljivo skrivati od Ljudi, tako da oni nikad ne saznaju koliko nam je potomstvo i kakva mu je narav. Pa ako oni, ne daj Bože, i obračunaju s nekim od nas, iza toga će nesretnika ostati brojno potomstvo, koje će se Ljudima osvećivati zbog smrti svoga pretka i roditelja. Ne napravimo li tako, mislim da će Ljudi doista ubrzo iskorijeniti cijeli naš rod. -
Problemi su ga pažljivo saslušali i u kratkoj diskusiji našli da mu je riječ zaista mudra, te odluče činiti onako kako im je on savjetovao.
I doista, čim su počeli tako postupati, broj im se prestade naglo smanjivati.
Ljudi su se našli zatečeni. Uviđali su da im obračun s nekim Problemom više ne donosi toliko koristi kao prije, jer čak i kad obračunaju s nekim velikim, deset novih, što manjih što većih sjedne im za vrat. I što su Ljudi postajali mudriji to su bili oprezniji u obračunu s Problemima, a mnoge su od njih vrlo dugo ostavljali u životu i trpili samo zbog toga što su slutili da bi im se obračun s njima teško osvetio.
Tako su se, eto, Problemi održali sve do današnjih dana, i malo je vjerojatno da će ih itko ikada potpuno iskorijeniti.
A kad su vidjeli da ih je savjet onog tihog i povučenog Problema spasio i pomogao im da opstanu, za nagradu proglase ga svojim kraljem i klanjaju mu se kao najvećem među svima njima.