Već od pradavnih vremena Ljudski je rod bio na ratnoj nozi s Problemima. No u tim davnim, gotovo zaboravljenim vremenima njihova borba nije bila ovakva kakva je danas.
Ljudski je rod bio lukaviji i pametniji pa je svako malo obračunavao s Problemima, s onim velikima i malima, s lakima i teškima i nemilice ih tamanio.
Kad je već bila istrebljena većina njih, kralj svih Problema, koji je bio najveći među njima, sazove sveopću skupštinu, i, zabrinut za sudbinu svoga roda i ojađen reče:
- Izgibosmo, braćo!
- Čovjek je lukav i pametan i nema nikakve milosti za nas. Obračunava s nama gdje god stigne i ne stigne. Nastavi li se ovo ovako, naš će rod izumrijeti i nestat će nas s lica zemlje. Sazvao sam vas radi toga da vidimo ima li tome kakva lijeka. Svojski se potrudite i dobro promislite, pa neka svatko kaže što misli kako bi se tome zlu moglo stati na kraj. Ne nađemo li kakvo rješenje, kuku nama!-
Svi Problemi doista zdušno prionuše na razmišljanje i diskusiju o tome kako bi se mogli spasti od pogibli koja im je prijetila. Diskusija se odvlačila i odvlačila, ali se nije primicala ničemu što bi moglo izgledati kao nekakvo rješenje.
Već se činilo da i neće moći naći nikakvog rješenja, kad li se jedan nepoznati Problem, koji je do tada šutio, podigne i zatraži riječ.
- Ja sam, kao i svi vi - poče on - razmišljao kako bi se mogli riješiti toga zla i reći ću vam ukratko što sam smislio, pa ako vam se to učini dobrim, vi prihvatite, a ako vam se ne svidi, slobodno odbacite.-
- Mislim, dakle - nastavi on - da bi se svi mi trebali razmnožavati i da bi svoj podmladak trebali pažljivo skrivati od Ljudi, tako da oni nikad ne saznaju koliko nam je potomstvo i kakva mu je narav. Pa ako oni, ne daj Bože, i obračunaju s nekim od nas, iza toga će nesretnika ostati brojno potomstvo, koje će se Ljudima osvećivati zbog smrti svoga pretka i roditelja. Ne napravimo li tako, mislim da će Ljudi doista ubrzo iskorijeniti cijeli naš rod. -
Problemi su ga pažljivo saslušali i u kratkoj diskusiji našli da mu je riječ zaista mudra, te odluče činiti onako kako im je on savjetovao.
I doista, čim su počeli tako postupati, broj im se prestade naglo smanjivati.
Ljudi su se našli zatečeni. Uviđali su da im obračun s nekim Problemom više ne donosi toliko koristi kao prije, jer čak i kad obračunaju s nekim velikim, deset novih, što manjih što većih sjedne im za vrat. I što su Ljudi postajali mudriji to su bili oprezniji u obračunu s Problemima, a mnoge su od njih vrlo dugo ostavljali u životu i trpili samo zbog toga što su slutili da bi im se obračun s njima teško osvetio.
Tako su se, eto, Problemi održali sve do današnjih dana, i malo je vjerojatno da će ih itko ikada potpuno iskorijeniti.
A kad su vidjeli da ih je savjet onog tihog i povučenog Problema spasio i pomogao im da opstanu, za nagradu proglase ga svojim kraljem i klanjaju mu se kao najvećem među svima njima.
Nema tome tako davno kako je na ovom bijelom svijetu živio jedan velik učenjak, kojemu se danas, voljom neke čudne sudbine, ne zna pravo ime. Ima pisaca koji tvrde da se zvao Todor, ali većina smatra da mu je pravo ime bilo Simeon ili Šimun. No to sada nije toliko važno, jer ja vam ne kanim pričati o njegovu imenu, nego o životu mu.
U zemlji Arahvat življaše mladić po imenu Theodor. Bio je jedinac u vrlo uglednoj i bogatoj obitelji, ali je živio kao i drugi mladići njegova vremena: rastao; učio; vježbao se u umijećima potrebnim za život i u vrlinama; pokoravao se volji starijih ljudi, i tako redom; kako, uostalom, već vijekovima rastu i stasavaju i drugi mladi ljudi.
Hvalili su ga da zna slušati i gledati. Ove vrline dolazile su od toga što je uvijek bio žedan znanja i strastveno se upinjao da shvati sve sa čim se god susretao, pa bile to obične prirodne stvari, razni događaji, knjige, ili pak ljudi, njihovi problemi i brige. Zahvaljujući baš tim sposobnostima, susretne zrelost kao učen i razuman čovjek.
Kad je došlo vrijeme, oženio se djevojkom u koju se, na jednom balu zaljubio na prvi pogled. Uz nju je vodio tih i miran život. Monotoniju bračnog života razbijao je tako da je iznalazio sve moguće i nemoguće načine da joj pričini radosti i učini ju sretnom.
Nakon očeve smrti, počeo je voditi veliko obiteljsko imanje i u tome se pokazao veoma uspješnim.