Rođen u Zagrebu 1948. Odrastao u Šibeniku, a studij Filozofije i Povijesti umjetnosti završio u Zagrebu. Nakon toga radi kao predavač u gimnaziji a potom u srednjoj školi u Samoboru. Umirovljen iz političkih razloga, sredinom 80tih. Otada, u privremenom smještaju, živi u jednoj ruševini, od male mirovine i bavi se rješavanjem raznovrsnih znanstvenih problema odabranih na osnovu inspiracije.
Prvu knjigu objavljuje 1985 Nacrt za kritiku dijalektike. To je prikaz razvoja dijalektike od Heraklita do Hegela. Knjiga se vrhuni u tvrdnji da Hegelova dijalektika nije potpuno razvijena dijalektika, kako se općenito smatralo do tada. Objavljivanje ove knjige prouzročilo je definitivan Petrusov razlaz s filozofsko-znanstvenim i političkim establišmentom u Hrvatskoj. Domaći izdavači nemaju nikakvog interesa za njegov rad, tako da svoje knjige objavljuje, a i prodaje sam.
Dalje slijede još neke manje važne knjige, a onda, 1989. Suma ekonomije. Dosta je ekonomista ustvrdilo da je ovom knjigom izvedena svojevrsna revolucija i sinteza razvoja ekonomske znanosti. Michael Kenoy nazvao ju je «znanošću budućnosti» i glavne je ideje iz ove knjige uvrstio u svoja predavanja na School of ecconomics u Londonu. Jacues Atali usvojio je mnoge ideje iz nje.
Kasnije slijede još neke knjige sa područja ekonomije u kojima su razrađene ideje iz Sume ekonomije: Ključevi prosperiteta, Formula privrednog čuda, Nova Hrvatska Balkansko proročanstvo i neki članci.
Između 1993. i 2003. autor je napisao i nekoliko knjiga sa područja drugih društvenih znanosti: Apokalipsa, Uvod u politologiju, Hrvatski testament, Tajna povijest svijeta i još neke koje su ostale isključivo u papirnim rukopisima, a od kojih je možda važno spomenuti Fenomenologiju vrijednosti. Kao i u Sumi ekonomije, i u ovim knjigama Petrus daje jedno potpuno novo viđenje ili shvaćanje civilizacije, povijesti i smisla ljudskog opstanka. To je pomalo neočekivano od mislioca koji se obrazovao isključivo na klasicima književnosti, filozofije i znanosti. Evo nekoliko riječi o tome iz Tajne povijesti svijeta. «...Vjerujem da posredstvom ove knjige možete doći u posjed nekih od onih istina za kojima je čovjek tragao sve otkad postoji. Otkrivanju tih istina, svoj život nisu posvećivali samo proroci i veliki mislioci, neke znanosti i znanstvenici; umjetnici, a i razne «obične» i karizmatične individue, nego također neki mitovi, religije, crkve, razni crkveni redovi; Templari, Rosencreuzeri...; tajna društva; Masoni, Teozofi, Iluminati; Istina povijesti o kojoj je ovdje riječ, njen smisao, te smisao čovjekovog života i djelovanja, usprkos tisućgodišnjim strastvenim nastojanjima, ipak su, sve do današnjih dana, ostali velikim tajnama. Ona istina o tim stvarima koja se ovdje otkriva, svojevrsno je iznenađenje, jer je suprotna dosadašnjim uvjerenjima itisućljetnim očekivanjima. Ove, netom izrečene riječi mogle bi uroditi uvjerenjem da je ta istina nešto fantastično. Ona je međutim vrlo jednostavna. Ipak, a to moram posebno naglasiti, kao istinu prepoznati će ju samo rijetki, odabrani ili nadahnuti ljudi. Još nešto iznimno važno. Iako su, kako sam upravo rekao, moje misli u suprotnosti, odnosno antitezi spram dosadašnjih, one ih ne negiraju, nego, štaviše, afirmiraju, i to, kako vjerujem, na najbolji mogući način. Ova knjiga, zapravo, na jedan kreativan način otkriva i objašnjava, dešifrira onu duboku, tajanstvenu poruku koju nam već tisućljećima pokušavaju saopćiti velika svjetska učenja – poruku koja je presudno važna za sudbinu čovječanstva...» Simultano s ovom, teorijskom djelatnošću, ovaj pisac bavio se izumiteljskim radom. Ovdje treba spomenuti samo izum gravifugalne letjelice - letjelice koja poništava gravitacijsku silu i može lebdjeti. Paralelno s tim Petrus je proučavao Teoriju relativnosti, i u knjizi New Physics Bloomington, Indiana, USA. 2001. ukazao na matematičke i konceptualne greške Teorije relativnosti kao i na to da je moguća brzina veća od brzine svjetlosti. Smatra da će ljudi putovati kroz svemir desetinama puta brže od svjetlosti, a informacije i tisuće puta brže. U knjizi se nalazi i projekt nukleospinalnog reaktora, pomoću kojeg se može postići brzina veća od c, ali koji bi trebao služiti i za to da se energija dobija iz jeftinijih teških elemenata, kao što su Olovo, Kositar, Živa, Cink itd., umjesto iz Urana, Plutonija... Svrha je pojeftinjenje električne energije i povećanje sigurnosti fisionih nuklearnih elektrana. To su neke, važnije stvari na kojima je radio ovaj autor. U trenutcima odmora od znanstvene djelatnosti, Petrus je pokušavao pisati kratku priču. Neke od tih priča objavljene su u zbirci Saga o Kraju svijeta 1999.Ovu knjigu kritika nije uopće ni primjetila, ali je dobila dosta lijepih komplimenata od samih čitatelja. No Petrus kaže da njegov najveći uspjeh na umjetničkom polju nije ostvario on sam, nego Stanley Cubrick i Steven Spilberg u filmu Umjetna inteligencija. Tu je, na umjetnički način, izražena upravo Petrusova ideja da se svekolika čovjekova djelatnost na ovom planetu svodila i da se vrhuni u nastojanju da stvori umjetno biće i da na taj način opravda onu prastaru izreku koja kaže da je čovjek «stvoren na sliku Božju», naime, da je – poput Boga – sposoban stvoriti nešto bićevito. Kao znanstvenik, i mislilac Petrus više nije aktivan. Kaže da ima sjajnih ideja, ali više nema zdravlja, snage, a ni materijalnih sredstava za njihovu elaboraciju. Ne može, kaže, srediti niti stvari koje je već odavno započeo, nego ih mora objavljivati u ovako nesređenom i nepotpunom stanju.