Okosnica teksta su dva zakona na kojima bi se trebao temeljiti ustav moguće svjetske, tj. globalne države, novi Evropski ustav i ustavi sličnih federacija ili unija, a zatim, i ustavi nacionalnih građanskih država.
Zakoni o kojima je ovdje riječ temeljniji su i važniji od sāmih ustava, jer nisu isključivo pravne, nego i ontološko-metodološke tvorevine. Pomoću njih razrješava se jedna pogubna antimomija - privatno-društveno – zbog koje je do sada proliveno mnogo krvi, i uspostavlja jedan novi vid vlasništva, različit od postojećeg privatnog vlasništa i od društvenog. Pored toga određuju se neka opća pravila za život i ponašanje pripadnika ljudske vrste, pravila pomoću kojih je moguće ostvariti one krajnje i najvažnije ciljeve cijele vrste. Ta pravila zapravo tvore filozofsko-pravni temelj ili osnovu, naputak za izradu produktivnih, ontogeničnih društvenih zakona.
Pravu vrijednost ona dva, gore spomenuta zakona moguće je uvidjeti jedino na osnovu istinskog razumijevanja čovjeka, njegovih ciljeva, i metoda kojima ih je on ostvarivao tokom povijesti i kojima ih danas ostvaruje. Stoga će prvi dio teksta govoriti baš o tim stvarima.
U tom se dijelu iznosi shvaćanje da je čovjek, prije svega ontogenično biće - biće koje je sposobno stvoriti umjetno biće. Ono čovjeku treba poslužiti kao bićevito oruđe ili bićevito sredstvo za ostvarivanje onih ultimativnih, nadbioloških i nadpovijesnih ciljeva ljudske vrste. Povijest je proces stvaranja tog bića. Civilizacija se shvaća kao njegov ozbiljeni, otjelotvoreni, materijalni oblik - opće materijalno sredstvo s kojim se ostvaruju oni ultimativni ciljevi ljudske vrste. Društvo i država su neophodna organizacijska, odnosno politička sredstva za njihovo ostvarivanje. Usprkos općoj nevjerici koju će izazvati ove riječi, moram odmah ovdje reći da je birokracija, odnosno administracija - što ću kasnije doista dokazati - jedini politički i društveni subjekt današnjeg društva koji nas može uspješno povesti ka ostvarenju tih ciljeva, ali također i jedini subjekt koji se može uspješno i dugo, na štetu cijelog čovječanstva, nastaviti suprotstavljati njihovom ostvarivanju. No, vratimo se umjetnom biću. Tokom posljednjih desetak tisuća godina otkrivani su i ozbiljavani u praksi, jedan za drugim, neki važni elementi, tj. momenti umjetnog bića. To je dovodilo do promjena i usavršavanja društava u kojima je čovjek živio, a i cjelokupne civilizacije. U nekoliko zadnjih stoljeća stvaranje tog bićevitog sredstva za ostvarivanje ciljeva vrste uspješno je privedeno kraju. Jedan od zadataka ovog rada jest i to da stvori svijest o tome što je gore bilo rečeno i da pomogne u uspostavljanju, tj. afirmiranju takvog društva i takve civilizacije koji bi mogli biti upotrebljeni u svrhu ostvarivanja onih ultimativnih ciljeva vrste, čije bi ostvarenje dalo smisao svekolikoj dosadašnjoj čovjekovoj djelatnosti. Ponovo naglašavam da se ovdje ne radi ni o kakvoj alternativnoj znanosti nego o nastavku razvoja i sintezi ključnih spoznaja nekih klasičnih znanosti. Ovaj je tekst vrlo sažet i to prvenstveno stoga što, iskreno govoreći, ne znam napisati neku debelu knjigu. Tješim se mišlju da to možda proizlazi odatle što se, zbog što veće jasnoće i preglednosti, uvijek težim izraziti kratko. Ako je knjiga duboka i vrijedna, onda to i nije tako loše, jer današnji, a ni budući čitatelji, pored velikog broja već napisanih, vrijednih i važnih knjiga, neće imati vremena za čitanje nekakvih nepotrebno, ili nasilno opširnih tekstova. Također mi se čini da bi kratka i jasna knjižica mogla imati veći i povoljniji utjecaj na praktičnu primjenu, tj. etabliranje takvih zakona kakva su ona dva koje će čitatelj susresti u naknadnom tekstu. A ako ne bude ništa od toga, nadam se da će ovaj rad postati barem jedan od niza elemenata koji će utjecati na samoosvješćivanje civilizacije kojoj pripadamo. Toliko ukratko o temi, opsegu i namjerama ovog rada.
Slijedi razrada, tj. kratki prikazi dosadašnjih shvaćanja povijesti, a i mog vlastitog. Zatim, prikazi razvoja civilizacije i razvoja ljudskog društva. Poslije njih biti će prikazana ona dva zakona i njihov mogući utjecaj na kretanja u ljudskom društvu i daljnji razvoj civilizacije te njihov utjecaj na proces ostvarivanja onih ultimativnih, nadbioloških i nadpovijesnih ciljeva ljudske vrste. Zadnji odjeljak je kratka skica svjetske povijesti koja je shvaćena kao ontogenički proces – proces stvaranja i razvijanja umjetnog bića.